Arhiva
Zadnji Komentari

Planinar

Najlakše je početi planinarenje u sklopu nekog planinarskog društva ili kluba. Većina društava rado prima nove članove te im omogućuje da pod vodstvom iskusnijih planinara organizirano obiđu mnoge zanimljive planine i planinarska odredišta. Veća planinarska društva i klubovi povremeno organiziraju planinarske škole u kojima se može steći solidno osnovno znanje o planinama i planinarstvu. Korisne upute za planinare mogu se pronaći u knjigama u izdanju HPS-a.

Zašto planinariti ?

Planinarenje nije besciljno lutanje po brdima i osvajanje već osvojenih vrhova s kojih ćemo ionako ubrzo morati sići; naprotiv, planinarstvo je način i stil života, čitav niz aktivnosti koje suvremenom čovjeku život čine ugodnijim, zanimljivijim i nadasve ljepšim. Biti planinar znači obilaziti i upoznavati ljepote Zemlje, uživati u prekrasnim gorskim vidicima, stjecati nove prijatelje. Odlazak u prirodu i kretanje na čistom gorskom zraku predstavlja aktivan način odmora, koji unatoč uloženom fizičkom naporu, čovjeka ispunjava novom snagom i zadovoljstvom.

Kako se učlaniti ?

Članom planinarske udruge postaje se učlanjenjem u bilo koje planinarsko društvo ili klub. Društva i klubovi postoje gotovo u svim gradovima, a i u mnogim manjim mjestima. Cjelovit adresar planinarskih udruga članica HPS-a dostupan je na stranici Članice HPS-a.

Planinarske škole

Oni koji počinju samostalno planinarenje najbolje je da u početku idu na lakše izlete u bliže planine, a zatim postupno šire popis svojih planinarskih odredišta i na udaljenije planine. Planinarsko iskustvo i vještina stječu se godinama i novi se planinari ne bi trebali nepripremljeni odvažiti na izlete kojima nisu dorasli jer se, precjenjujući svoje sposobnosti, lako mogu dovesti u opasnost.

Planinarska markacija

Planinarske markacije su oznake u prirodi koje služe za pronalaženje puta, obično do planinarskog doma, vrha ili neke prirodne znamenitosti. Planinarska markacija može izgledati kao crveni prsten koji zatvara bijeli krug ili su to dvije crvene trakice (strelice) oko bijele. Plavom bojom označava se put do spilje, izvora, vode, eko-staze. Bijeli znak X uz uobičajenu markaciju označava račvanje putova. Planinarske markacije crtaju se uljanom bojom, a postavljaju se uzduž puta po stablima ili stijenama, tako da se sa mjesta gdje se nalazi jedna planinarska markacija odmah može vidjeti slijedeća.

Uz markaciju, obično na početku puta, označeno je i mjesto kamo vodi put i vrijeme hoda. Obično se uzima ono vrijeme koje utroši stariji planinar uz jednolično i umjereno hodanje. Za silazak se računa jedna trećina vremena manje nego za uspon. Postoje i posebno isplanirane planinarske rute (obilaznice). One imaju svoj početak i kraj koji se označava posebnim tablicama (mjesto dolaska i vrijeme), a posebnom oznakom – slovom ili brojkom, primjerice planinarski put po Liscu može imati oznaku L.

Kružni oblik markacije se koristi na oštrim stablima na kojima je moguće tu markaciju postaviti, takodje se koriste i na kamenju i stijenama, ali se obavezno vodi računa o tome da je markacija uočljiva sa daljine. Trakasta markacija se postavlja na mladim stablima ili pak ogradama kao i na pobodenim vjestačkim štapovima gde je livada, ali uvijek za tako nešto se traži odobrenje od vlasnika livade. Strelice se postavljaju a dijelovima staze gdje se skreće sa puta na pješačku stazu ili na raskrsnicama i tada je obaveza da se postavi i vrijeme do određenog mjesta ( vrijeme se ispisuje u formatu h i min).

Crveno-bijele oznake zvane markacije (marke, Knafeljčeve markacije) na stablima, stijenama, zidovima, ogradama i kolcima uz planinarsku stazu jamče da ona nekuda vodi (ne jamči da vodi baš onamo gdje želimo stići – to jamče putokazi, ali samo ako su ispravno okrenuti). Plavo-bijele markacije označavaju pristupe speleološkim objektima. Na većim plohama markacije imaju oblik kruga, a na tankim stablima tri uporedne crte. Križanja puteva označavaju se znakom X ispod markacije, pedesetak metara prije samog raskršća, a strelicama i savijenim crtama označavaju se skretanja. Oznake se u pravilu postavljaju tako da se stojeći kod jedne može vidjeti sljedeća. Markiranje planinarskih staza je odgovoran posao (za razliku od markiranja iz škole).

Na raskrišćima i skretanjima osvrni se za sobom i zapamti kojom si stazom došao za slučaj da se moraš vratiti istim putem, a ujedno provjeri jesu li oni iza tebe vidjeli kojim putem treba krenuti dalje. Svakako, na takvim mjestima moraš još više paziti da i sam odabereš pravi put za nastavak kretanja. Ako počeci staza iza križanja nisu jasno označeni, treba pogledati kartu i po potrebi poslati »izviđače« svakim putem po dvije-tri minute da izvide početke staza. Ne odvajaj se od skupine! Kada si u skupini u kojoj nije vodič, posebno obrati pažnju da tvoja grupa ide pravim putem. Moglo bi se dogoditi da nitko ne zna kako ste dospjeli tamo gdje ste dospjeli (a dospjeli ste nekamo kamo niste namjeravali), jer je svako mislio da ostali znaju put. U slučaju da izgubiš markaciju, upozori na to ostale i svi zajedno potražite posljednju viđenu oznaku. Tada će ti koristiti karta i poznavanje osnova orijentacije.

Markacisti su ljudi koji se brinu za stvaranje i održavanje markiranih puteva. To su putevi (staze) koji imaju svoj početak i kraj (vode ili do vrha neke planine ili do nekih lijepih mjesta) ili obilaznice (vezni put, transverzala). Markirani putevi služe planinarima i izviđačima da prateći markacije mogu ići po putu koji je već netko odabrao, markirao i utabao kao najlakši ili najatraktivniji. Markiranje je u Bosni i Hercegovini započeto još davne krajem XIX stoljeća kao pozitivna tekovina planinarstva Autro Ugarske monarhije.

Vrste markacija:

  • Markacije ranije nisu imale standardizovani izgled. Svaka se staza mogla označiti drugom bojom.
  • Danas je osnovna i najčešća markacija (više od 95%) crveno – bijela okrugla markacija (slika desno).
  • Ako se ispod markacije nalazi znak X, to znači da će za oko 50 metara biti križanje dvaju markiranih puteva.
  • Ako se ispod markacija nalaze neka slova, onda ona označavaju planinarsku obilaznicu, npr. VPP (Vlašički planinarski put), GPP (Goranski planinarski put).
  • Strelica uz markaciju označava da put naglo mijenja smjer.

Ostale markacije:

  • Crveno-žute okrugle markacije nalaze se na europskim pješačkim putevima.
  • Plavo-bijelom markacijom se označavaju pristupi špiljama, rijekama ponornicama, izvorima i drugim speleološkim objektima.
  • Zeleno-crveno-bijele markacije su one koje se nalaze 200 m oko granica dviju država.
  • Još se na stablima mogu naći i druge oznake, koje nisu markacije, a to su šumarske oznake (tri vodoravne paralelne crte bijele boje sa brojkama iznad i slovima ispod) i crvene/narančaste tačke (koje označavaju stabla za sječu).

U početku nije nužno nabaviti svu opremu. Oprema se nabavlja i upotpunjuje postupno, kao i planinarsko iskustvo. Veća planinarska društva povremeno organiziraju opće planinarske škole, u kojima se na najjednostavniji i najorganiziraniji način mogu steći praktična iskustva i teoretska planinarska znanja. Program planinarskih škola usklađen je s programom školovanja HPS-a.

Biti planinar znači obilaziti i upoznavati ljepote Zemlje, uživati u prekrasnim gorskim vidicima i stjecati nove prijatelje.

Pin It
[ + ]